Vic o ljevičaru, desničaru i libertarijancu

Znate onaj vic kad su ljevičar, desničar i libertarijanac doživjeli brodolom i našli se sami u čamcu na uzburkanom moru?

E, plove oni tako i naiđu na neki otok te se na njemu iskracaju. Ubrzo su bili okruženi do zuba naoružanim domorocima prijetećeg izgleda, te su ekspresno odvedeni u selo pred poglavicu. Poglavica, odmah se vidi da s njim nema šale, mrko ih promotri te im reče:

“Ovo je otok plemena Ministarstva financija. Mi smo sluge boga Proračuna, božanstva koje nam je dalo sve što imamo. Bez Proračuna nema ljetine, nema riba, ne pada kiša i ne izlaze sunce i mjesec. Sve što imamo dugujemo Velikom Proračunu. A on zauzvrat traži žrtve. Ljudske. Stoga ćemo vas razapeti i odrati vam kožu i od nje napraviti bubnjeve koje ćemo fiskalnim politikama predati bogu Proračunu. Ali, mi smo i socijalno osjetljivi ljudi. Stoga ćemo vam prije toga ispuniti posljednju želju. Birajte.”

Uplašeni brodolomci su se nervozno pogledali.

Prvi prikupi hrabrost ljevičar, istupi te reče poglavici: “Poznato mi je to božanstvo. Njemu doista dugujemo sve. Besplatno zdravstvo i školstvo, socijalnu politiku, naše mirovine i prava radničke klase. Sve su to civilizacijski dosezi kojih se ni pod koju cijenu ne smijemo odreći. Svjestan sam da je bogu Proračunu u posljednje vrijeme teško, da je gladan i da naša socijalna država proživljava teške trenutke. Ali to je samo znak da se moramo još više žrtvovati i stoga ću, kad već nema nitko drugi, Velikom Proračunu rado ponuditi svoju kožu. Skroman sam čovjek, prezirem konzumerizam, pa vas jedino molim da mi pustite nekoliko revolucionarnih pjesama da se utješim.”

Pleme mu je ispunilo želju, nabavili MP3 player i pustili nekoliko revolucionarnih pjesama na što kanu suza ne samo ljevičaru već i mnogim pripadnicima plemena. Nakon toga ga razapnu, oderu mu kožu i od nje naprave bubnjeve i poklone je bogu Proračunu.

Drugi prikupi hrabrost desničar, istupi te reče poglavici: “Poznato mi je to božanstvo. Njemu doista dugujemo sve. Besplatno zdravstvo i školstvo, socijalnu politiku, naše mirovine i naša nacionalna prava. Sve su to civilizacijski dosezi kojih se ni pod koju cijenu ne smijemo odreći. Svjestan sam da je bogu Proračunu u posljednje vrijeme teško, da je gladan i da naša nacionalna država proživljava teške trenutke. Ali to je samo znak da se moramo još više žrtvovati i stoga ću, kad već nema nitko drugi, Velikom Proračunu rado ponuditi svoju kožu. Skroman sam čovjek, prezirem konzumerizam, pa vas jedino molim da mi pustite nekoliko nacionalnih budnica da se utješim.”

Pleme mu je ispunilo želju, ponovo su uključili MP3 player i pustili nekoliko nacionalnih budnica na što kanu suza ne samo desničaru već i mnogim pripadnicima plemena. Nakon toga ga razapnu, oderu mu kožu i od nje naprave bubnjeve i poklone je bogu Proračunu.

Treći, libertarijanac, opće nije izgledao kao da želi imati posla sa Velikim Proračunom, pa su ga stražari zgrabili i grubo bacili na tlo. Libertarijanac zaškrguće zubima: “Nosite se i vi i vaš otok i vaš prokleti Proračun. Samo sijete zlo po svijetu, derete kožu ljudima, uzimate im slobodu izbora, kradete privatno vlasništvo i loše ćete završiti.”

Na to će mu poglavica: “Pjeni se ti koliko god hoćeš ali na našoj strani su i pravo i sila. Žrtvujemo te jer je većina tako odlučila i baš nas zaboli što ti, manjino, misliš o tome. Duhovi Društvenog Ugovora i Općeg Dobra lutaju ovim otokom i mi ih zazivamo. A ako to nije dovoljno, nema veze. Naoružani smo, jači smo i više nas je, pa nas opet zaboli što ti, bijedna nevjernička individuo, o tome misliš. U našem zakonu piše da imaš pravo na posljednju želju prije žrtvovanja i mi kao legalisti ćemo to i ispuniti. Nemaš izbora. Biraj!”

“Dobro, onda želim čavao!” – prosikće libertarijanac.

“Siguran si da nećeš neke libertarijanske pjesme? Štulića možda…?” – iznenađeno će poglavica.

“Siguran.” – odreže libertarijanac.

I bi čavao. A libertarijanac uzme čavao i počne si njime bjesomučno bosti kožu pobjedonosno kličuči: “Evo vam prokletnici, nećete vi od moje kože raditi bubnjeve za vražji Proračun!!!”

(Ovaj vic samo je adaptacija poznatog vica iz jugo-vremena. U originalu su se na otoku ljudoždera našli Amerikanac, Rus i Bosanac, a domoroci nisu imali ama baš nikakve veze sa Ministarstvom financija i Proračunom)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: