Cilj opravdava sredstvo: prakseologija i ljestvica vrijednosti

choose

Vrijeme i sredstva koji čovjeku stoje na raspolaganju su ograničeni, te je čovjek u svom djelovanju o toj činjenici prisiljen voditi računa. Kako ostvarenje čovjekovih ciljeva zahtijeva vrijeme i sredstva, to znači da svi ciljevi ne mogu biti ostvareni, već je među njima nužno napraviti izbor. Što više sredstava čovjek ima na raspolaganju, više svojih ciljeva može postići, a vrijedi i obrnuto. Stoga je neophodno među ciljevima utvrditi prioritete (Rothbard, 1962, 6).

Na primjer, sutra navečer mogu otići u kino, mogu otići pogledati kazališnu predstavu ili mogu kupiti knjigu i čitati je. Recimo da imam novaca (sredstvo) samo za jednu aktivnost. U tom slučaju možda ću se odlučiti za kino. Ukoliko imam novaca za dvije aktivnosti možda ću se odlučiti za kino i knjigu. Kino i kazališnu predstavu ne mogu pogledati jer se održavaju istodobno. Dakle, s obzirom na ograničenost sredstava i vremena prisiljen sam vršiti izbor i neću moći ostvariti sve svoje ciljeve. Moram ekonomizirati. Moji prioriteti, dakle, izgledaju ovako:

(Prvi izbor) Odlazak u kino
(Drugi izbor) Kupovina knjige
(Treći izbor) Odlazak u kazalište

Ovi prioriteti, odnosno izbori, nisu stanje zabetonirano u našim umovima, već rezultat procesa. Svaki je izbor proces biranja u nekom trenutku. Već u nekom drugom trenutku čovjekovi su izbori drugačiji. Na primjer, danas želim u restoranu pojesti porciju špageta, a sutra ću poželjeti pojesti varivo. I špagete i varivo stalna su ponuda na meniju restorana, ali ja nemam u glavi zapisan fiksni prioritet jela, već je on promjenjiv i podložan mom raspoloženju, vremenu itd.

I čekanje je ljudsko djelovanje. Ako čovjek ne čini ništa, to također utječe na realnost (Mises, 1949, 13). Isto tako čovjek može odlučiti nastaviti neko već započeto djelovanje. Može odlučiti dulje ostati na poslu, nastaviti gledati televiziju, ostati s društvom dulje u kafiću… Suprotnost ljudskom djelovanju nije nedostatak djelovanja, već instinktivno djelovanje.

Kako je moguće znati koji su ciljevi poželjni, koja je stvarna čovjekova preferencija ciljeva?

Recimo da sam na putu u kino sreo ekipu iz televizije i da su me za emisiju “Kultura danas” upitali što mislim o tome da nedovoljan broj ljudi odlazi u kazališta i kako sam odlučio provesti večer. Možda bi mi bilo neugodno priznati da sam baš krenuo u kino i da mi je kazalište palo u listi prioriteta. Možda i ne bi. U svakom slučaju, predstavljaju li moje izjave pred kamerama pouzdan izvor informacija o mojim preferencijama?

Možda sam pušač i želim se riješiti te navike. Možda sam zabrinut za svoje zdravlje, a možda sam samo popustio pod nasrtajima progresivističke politike i odlučio pušenje staviti nisko na listu prioriteta, zapravo potpuno odbaciti. Nakon nekog vremena, poražen, palim cigaretu i osjećam olakšanje, svjestan svog samozavaravanja i slabosti. Jesu li moje unutarnje borbe i moja unutarnja željena slika o samom sebi doista pouzdan izvor informacija o mojim preferencijama?

Prakseologija smatra da je stvarno ljudsko djelovanje jedini pouzdan izvor informacija o čovjekovim pravim preferencijama. Ne ono što govori da želi, ne ono što misli da želi, već ono što stvarno čini. Moj odlazak u kino i moje paljenje cigarete pokazali su moje prave preferencije, bez obzira na to što sam govorio ili mislio. Mises, stoga, kaže da u ekonomiji nema mjesta ljestvicama potreba koje bi se razlikovale od ljestvica vrijednosti koje se reflektiraju u čovjekovom stvarnom ponašanju. Ekonomija se bavi stvarnim ljudima, slabim i podložnim greškama, ne sa idealnim bićima, sveznajućima i savršenima kako to samo bogovi mogu biti (Mises, 1949, 97). Čovjekovo stvarno djelovanje jedini je pouzdan izvor podataka o njegovim stvarnim prioritetima i preferencijama.

Dakle, predmet izučavanja ekonomije ne može biti nekakav idealni, recimo “socijalistički čovjek”, nekakvo više moralno i intelektualno biće, već to mora biti čovjek kakav stvarno jest.

Postoje, naravno, ideologije koje se bave pitanjem etičnosti ljudskih ciljeva, koje sebi uzimaju za pravo da utječu na izbore drugih ljudi i da ih dijele na dobre i loše (kako izbore, tako i ljude). Okruženi smo takvim ideologijama koje nam neprestano serviraju ciljeve kojima trebamo stremiti, te nam objašnjavaju što je to Opće Dobro. Ljubitelji takvih ideologija zanemaruju pravu ljudsku prirodu i činjenicu da ono što čovjek govori ili misli ne odgovara u potpunosti onome što zaista i čini. Društva koja proizvode su nesretna i neprestano pate zbog tog neznanja i nesporazuma.

Prakseologija i Austrijska škola ekonomije ne bave se etičnošću čovjekovog izbora, već prije svega polaze od stvarnog djelovanja ljudi i njihovih izabranih ciljeva kao osnovnih podataka, te su potpuno neutralne prema tim ciljevima i suzdržavaju se od donošenja bilo kakvih vrijednosnih sudova.

Kada čovjek djeluje u smjeru postizanja nekog cilja, on očekuje neki osjećaj sreće i zadovoljstva (ili barem olakšanja) zbog njegovog eventualnog postizanja. Možemo reći da čovjek ostvaruje emocionalni profit. Ali taj osjećaj zadovoljstva je subjektivan unutarnji osjećaj svakog pojedinca i ne može se mjeriti, ne može se objektivizirati (Rothbard, 1962, 18-19). Stoga preferencijama nije moguće pridružiti faktor sreće ili bilo kakvu drugu mjeru. Ne možemo, na primjer, tvrditi da nas odlazak u kino čini 2.4 puta sretnijim od odlaska u kazalište, ali možemo reći da odlazak u kino ima veći prioritet od odlaska u kazalište. Stoga nužno treba zaključiti da je vrijednosna ljestvica ciljeva zapravo ordinalna ljestvica, to jest da je preferencijama moguće odrediti poredak, ali ne i intenzitet.

Ali kako se određuje vrijednost sredstava za ostvarenje ciljeva? Više o tome drugi put, kada ću pisati o marginalnoj korisnosti.

Literatura:
1. Mises, L., “Human Action”, Ludwig von Mises Institute, Scholar’s Edition, 1998 (1949).
2. Rothbard, M., “Man, Economy, and State: a Treatise on Economic Principles”, Ludwig von Mises Institute, Scholar’s Edition, 2007 (1962).

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: