O ograničenosti vremena i sredstava ljudskog djelovanja

doing_things

U prošlom postu govorio sam o ljudskom djelovanju kao svrhovitoj aktivnosti, te o tome da ne djeluju kolektiviteti već samo pojedinci unutar njih. Sada ću reći nešto više o okolnostima u kojima se odvija ljudsko djelovanje.

Ljudsko djelovanje događa se prije svega u nekoj okolini odnosno situaciji. Čovjek svojim djelovanjem želi poboljšati svoj položaj u toj okolini, to jest dovesti ga iz nekog subjektivno manje zadovoljavajućeg stanja u subjektivno više zadovoljavajuće stanje. U tom cilju čovjek koristi neke od elemenata iz svoje okoline, te njihovim kombiniranjem i manipuliranjem postiže svoje subjektivne ciljeve. Elementi okoline koje čovjek svojim djelovanjem koristi za ispunjenje ciljeva zovu se sredstva.

No, da bi neki element okoline mogao biti sredstvo on mora ispunjavati dva vrlo važna uvjeta.

Prvi uvjet je taj da čovjek element okoline prepoznaje kao sredstvo postizanja cilja, da posjedulje znanje o njegovom korištenju (tehnološki aspekt), te da vjeruje da ga njegovo korištenje može dovesti do postignuća cilja. Na primjer, čovjek koji se nađe u nepoznatoj prirodnoj sredini ne raspoznaje neku inače jestivu biljku kao takvu i ne može je iskoristiti kao sredstvo u ispunjenju cilja utaživanja gladi. No, zato može iskoristiti neku drugu biljku koju poznaje (Rothbard, 1962, 4).

Drugi uvjet je taj da je taj element dovoljno ograničen u svojoj dostupnosti da se čovjek mora suočiti sa izborom njegovog korištenja ili nekorištenja. Tako već spomenuta biljka ne raste u neograničenim količinama i treba ju pronaći pa se smatra sredstvom. S druge strane i kisik je vrlo vjerojatno neophodan za djelovanje u smislu zadovoljenja gladi, ali s obzirom na njegovu opću sveprisutnost (ne i neograničenost) općenito se ne smatra sredstvom. Situacija s kisikom se znatno mijenja u, recimo, svemirskom brodu gdje je kisik vrlo ograničen i gdje on postaje sredstvo. Dakle, sredstvima je, zbog njihove ograničenosti, nužno ekonomizirati to jest vršiti izbore o njihovom korištenju.

Svi elementi okoline koji nisu sredstva nazivaju se općim okolnostima djelovanja.

Treba, također, napomenuti da ljudsko djelovanje nije stanje, već se odvija u vremenu. To znači da postoji vrijeme prije djelovanja, vrijeme trajanja djelovanja, te vrijeme nakon djelovanja. Čovjekov život ne traje neograničeno, pa je čovjek prisiljen činiti izbore u vezi s njim, to jest prisiljen je ekonomizirati. Ako potroši vrijeme na obavljanje jedne aktivnosti, neće ga moći potrošiti na obavljanje neke druge aktivnosti. Naizgled, čovjek ponekad može istovremeno raditi više stvari, na primjer gledati film i jesti kokice. No, postavlja se pitanje, jesu li to doista dva istovremena djelovanja usmjerena na postizanje dva odvojena cilja, gledanje filma s jedne i uživanje u kokicama s druge strane? Prakseologija smatra da se radi o jednom cilju, gledanju filma uz uživanje u kokicama, te da se posljedično tome radi o jednom djelovanju.

Budućnost je, usprkos ljudskom znanju i planiranju, ipak neizvjesna. I premda se neke stvari u životu mogu predvidjeti sa velikom sigurnošću, na primjer izmjenu dana i noći ili da će ispušteni predmet pasti na pod, postoji daleko više situacija kojima nije moguće sa sigurnošću predvidjeti ishod. Stoga se općenito smatra da je budućnost, pa tako i ishod ljudskog djelovanja, neizvjesna. Stoga je svo ljudsko djelovanje nužno spekulacija temeljena na procjeni kretanja budućih uvjeta i događaja, koja je podložna greškama i pogrešnim uvjerenjima o prikladnosti upotrijebljenih sredstava (Rothbard, 1962, 7).

Ne treba zaboraviti da postoji izreka o tome da ljudski planovi služe tome da bi se Bog imao čemu smijati…

Uzevši sve ovo u obzir, subjektivnost, ograničenost sredstava i vremena, te nesigurnu budućnost, može se zaključiti da je ljudsko djelovanje, a samim tim i ekonomija, dinamični vremenski proces, te da mainstream ekonomija zapravo griješi u svom agregatnom, statičkom i ravnotežnom pogledu.

S obzirom da su sredstva i vrijeme ograničeni nužno je vršiti izbore, to jest ekonomizirati. To opet znači da je nemoguće postići sve ljudske ciljeve, već je i među njima nužno napraviti izbor.

Ali o tome više u idućem postu…

Literatura:
1. Rothbard, M., “Man, Economy, and State: a Treatise on Economic Principles”, Ludwig von Mises Institute, Scholar’s Edition, 2007 (1962).

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: