Svrhovito djelovanje pojedinaca

Evolucija

Prošli put sam pisao o Austrijskoj školi ekonomije i prakseologiji kao znanosti o ljudskom djelovanju, gdje se ljudsko djelovanje definira kao svrhovito i racionalno ponašanje koje teži ispunjenju subjektivnih ciljeva korištenjem poznatih i oskudnih sredstava i vremena. To nazivamo aksiomom o ljudskom djelovanju.

Svrhovito djelovanje razlikuje čovjeka od svih ostalih živih bića i upravo stoga predstavlja same temelje prakseologije.

No zašto je tome tako? Ne djeluju li i životinje svrhovito i ne ispunjavaju li svoje subjektivne ciljeve korištenjem poznatih oskudnih sredstava? Ne ispunjava li lav svoj cilj ishrane korištenjem sredstava (zubi, noge, njuh itd.)?

Ako je vjerovati nekim paleoantropolozima (Crosby, 2002, 4-6), čini se da ljudi jesu jako specifični i to ne zbog veličine mozga (koji je više posljedica nego uzrok), već zbog svoje dvonožnosti koja je oslobodila ruke i omogućila strahovit napredak u izradi alata, te zbog razvoja govora koji je omogućio kompleksni društveni i kulturni razvoj čovječanstva. Mi doista činimo stvari i na takav način kako ne može niti jedno drugo živo biće. Svjesnim djelovanjem čovječanstvo je stvorilo podjelu rada i društvenu organizaciju kakvi su nepoznati u životinskom svijetu.

Ono što proizlazi iz aksioma o ljudskom djelovanju jest to da nositelj djelovanja u društvu ne može biti grupa ili bilo kakav kolektivitet, već samo i isključivo pojedinac (Rothbard, 1962, 2-3). Ovo naravno ne isključuje suradnju među ljudima, ali kolektivi ne mogu imati subjektivne ciljeve, već to mogu samo individue od kojih se taj kolektiv sastoji. Ne postoje opći, kolektivni ciljevi već samo pojedinačni ciljevi i pojedinačno djelovanje koje može biti više ili manje usaglašeno. Ne djeluje država, čak ni njene pojedine službe, već pojedinci koji rade unutar njih. Drugim riječima, pogled s agregatnog treba prebaciti na pojedinačno, to jest, nema smisla proučavati djelovanje kolektiva kao cjeline već fokus treba prebaciti na djelovanje pojedinaca.

A da organizacije nisu monolitne strukture, već košnice pojedinaca koji djeluju u smjeru svojih subjektivnih ciljeva vidljivo je svakome tko prati dnevnu politiku i njene aktere, kao i svakome onome tko je bio ili jest zaposlen u bilo kojoj većoj organizaciji. Možda najbolji opis iluzije o jedinstvu neke organizacije daje Henry Kissinger u svojim memoarima. Možete misliti što želite o političkim potezima tog čovjeka, ali njegov opis zakulisnih igara, spletki i sukoba u Nixonovoj administraciji je doista nenadmašan. Tako na jednom mjestu opisuje sukobe koje je izazvala politika smanjivanja trgovinske razmjene s SSSR-om i situaciju u kojoj naredbe Bijele Kuće nisu bili izvršavani od strane nižih razina birokracije koje su imale svoju ideju o tom pitanju primjenom tehnike širokog tumačenja zapovjedi pri čemu se smisao i djelovanje mogu potpuno izokrenuti (Kissinger, 1979, 163-165). Takvi su primjeri u Kissingerovim memoarima brojni i dobro poznati svakome sa iskustvom u nekoj organizaciji. Nije li to dobra ilustracija tvrdnje da organizacije ne djeluju, već samo njihovi pojedinačni članovi?

Postoje i još ekstremniji pogledi na tu problematiku. Marvin Minsky, na primjer, smatra da je svijest samo iluzija i da se ljudski um zapravo sastoji od mnoštva agenata čije pojedinačno djelovanje rezultira onim što nazivamo razmišljanjem (Minsky, 1985, 18). To bi značilo da kolektivi ne samo da se sastoje od pojedinaca, već se umovi pojedinaca sastoje od mnoštva agenata koji svaki ima svoje ideje i namjere.

No, prema prakseologiji, za proučavanje ekonomskih fenomena nije se potrebno spuštati još niže od razine individualnog ljudskog bića jer je sam čin individualnog djelovanja trenutak kada na površinu izbijaju prave preferencije. Stoga sam kognitivni proces, kao ni njegove etički aspekti, nisu predmet izučavanja prakseologije i valja ih prepustiti drugim disciplinama, poput psihologije.

Literatura:
1. Crosby, A. W., “Throwing Fire: Projectile Technology Through History”, Cambridge University Press, 2002.
2. Kissinger, H., “Memoari”, Vjesnikova press agencija, 1981 (1979).
3. Minsky, M., “The Society of Mind”, Simon & Schuster Paperbacks, 1988 (1985).
4. Rothbard, M., “Man, Economy, and State: a Treatise on Economic Principles”, Ludwig von Mises Institute, Scholar’s Edition, 2007 (1962).

Oglasi

One response to “Svrhovito djelovanje pojedinaca

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: