Monthly Archives: Lipanj 2013

Svrhovito djelovanje pojedinaca

Evolucija

Prošli put sam pisao o Austrijskoj školi ekonomije i prakseologiji kao znanosti o ljudskom djelovanju, gdje se ljudsko djelovanje definira kao svrhovito i racionalno ponašanje koje teži ispunjenju subjektivnih ciljeva korištenjem poznatih i oskudnih sredstava i vremena. To nazivamo aksiomom o ljudskom djelovanju.

Svrhovito djelovanje razlikuje čovjeka od svih ostalih živih bića i upravo stoga predstavlja same temelje prakseologije.

No zašto je tome tako? Ne djeluju li i životinje svrhovito i ne ispunjavaju li svoje subjektivne ciljeve korištenjem poznatih oskudnih sredstava? Ne ispunjava li lav svoj cilj ishrane korištenjem sredstava (zubi, noge, njuh itd.)?

Ako je vjerovati nekim paleoantropolozima (Crosby, 2002, 4-6), čini se da ljudi jesu jako specifični i to ne zbog veličine mozga (koji je više posljedica nego uzrok), već zbog svoje dvonožnosti koja je oslobodila ruke i omogućila strahovit napredak u izradi alata, te zbog razvoja govora koji je omogućio kompleksni društveni i kulturni razvoj čovječanstva. Mi doista činimo stvari i na takav način kako ne može niti jedno drugo živo biće. Svjesnim djelovanjem čovječanstvo je stvorilo podjelu rada i društvenu organizaciju kakvi su nepoznati u životinskom svijetu.

Ono što proizlazi iz aksioma o ljudskom djelovanju jest to da nositelj djelovanja u društvu ne može biti grupa ili bilo kakav kolektivitet, već samo i isključivo pojedinac (Rothbard, 1962, 2-3). Ovo naravno ne isključuje suradnju među ljudima, ali kolektivi ne mogu imati subjektivne ciljeve, već to mogu samo individue od kojih se taj kolektiv sastoji. Ne postoje opći, kolektivni ciljevi već samo pojedinačni ciljevi i pojedinačno djelovanje koje može biti više ili manje usaglašeno. Ne djeluje država, čak ni njene pojedine službe, već pojedinci koji rade unutar njih. Drugim riječima, pogled s agregatnog treba prebaciti na pojedinačno, to jest, nema smisla proučavati djelovanje kolektiva kao cjeline već fokus treba prebaciti na djelovanje pojedinaca.

A da organizacije nisu monolitne strukture, već košnice pojedinaca koji djeluju u smjeru svojih subjektivnih ciljeva vidljivo je svakome tko prati dnevnu politiku i njene aktere, kao i svakome onome tko je bio ili jest zaposlen u bilo kojoj većoj organizaciji. Možda najbolji opis iluzije o jedinstvu neke organizacije daje Henry Kissinger u svojim memoarima. Možete misliti što želite o političkim potezima tog čovjeka, ali njegov opis zakulisnih igara, spletki i sukoba u Nixonovoj administraciji je doista nenadmašan. Tako na jednom mjestu opisuje sukobe koje je izazvala politika smanjivanja trgovinske razmjene s SSSR-om i situaciju u kojoj naredbe Bijele Kuće nisu bili izvršavani od strane nižih razina birokracije koje su imale svoju ideju o tom pitanju primjenom tehnike širokog tumačenja zapovjedi pri čemu se smisao i djelovanje mogu potpuno izokrenuti (Kissinger, 1979, 163-165). Takvi su primjeri u Kissingerovim memoarima brojni i dobro poznati svakome sa iskustvom u nekoj organizaciji. Nije li to dobra ilustracija tvrdnje da organizacije ne djeluju, već samo njihovi pojedinačni članovi?

Postoje i još ekstremniji pogledi na tu problematiku. Marvin Minsky, na primjer, smatra da je svijest samo iluzija i da se ljudski um zapravo sastoji od mnoštva agenata čije pojedinačno djelovanje rezultira onim što nazivamo razmišljanjem (Minsky, 1985, 18). To bi značilo da kolektivi ne samo da se sastoje od pojedinaca, već se umovi pojedinaca sastoje od mnoštva agenata koji svaki ima svoje ideje i namjere.

No, prema prakseologiji, za proučavanje ekonomskih fenomena nije se potrebno spuštati još niže od razine individualnog ljudskog bića jer je sam čin individualnog djelovanja trenutak kada na površinu izbijaju prave preferencije. Stoga sam kognitivni proces, kao ni njegove etički aspekti, nisu predmet izučavanja prakseologije i valja ih prepustiti drugim disciplinama, poput psihologije.

Literatura:
1. Crosby, A. W., “Throwing Fire: Projectile Technology Through History”, Cambridge University Press, 2002.
2. Kissinger, H., “Memoari”, Vjesnikova press agencija, 1981 (1979).
3. Minsky, M., “The Society of Mind”, Simon & Schuster Paperbacks, 1988 (1985).
4. Rothbard, M., “Man, Economy, and State: a Treatise on Economic Principles”, Ludwig von Mises Institute, Scholar’s Edition, 2007 (1962).


Prakseologija: znanost o ljudskom djelovanju

Ljudi

Ljudskom srcu uvijek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije:
Čim željenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu želja klije.
(Petar Preradović, Ljudsko srce)

Da li je moguće društvenim znanostima, posebice ekonomiji, pristupiti na isti način kao prirodnim znanostima (npr. fizici) i da li je moguće statističkim prikupljanjem i obradom empirijskih podataka verificirati ekonomske teorije ili čak iz njih izvesti nove teorije?

Glavna ekonomska struja danas smatra ne samo da je takav pristup moguć, već i jedini opravdan. I zaista, već cijelo stoljeće ekonomskim znanostima vladaju makroekonomski modeli i statističke analize, a vojske analitičara pokušavaju i ove godine predvidjeti postotnu promjenu BDP-a.

No postoji i alternativni pogled na ekonomsku znanost koji tvrdi da ekonomiju nije moguće svesti na kolekciju agregatnih krivulja u čijim se sjecištima nalazi stabilno stanje ekonomije: ekvilibrij. Taj alternativni pogled tvrdi da u ekonomiji zapravo nije moguće stvarno dokazati neku hipotezu.

Uzmimo za primjer slijedeću hipotezu: “Porast minimalne plaće dovodi do porasta stope nezaposlenosti uz uvjet da su drugi uvjeti ostali nepromijenjeni”. Ovakvu tvrdnju nije moguće dokazati u ekonomiji. Mi, naravno, možemo bez ikakvih problema izvršiti prikupljanje empirijskih podataka i obaviti statističku analizu, ali smo jako ograničeni u eksperimentiranju sa razinom minimalne plaće, to nije nešto čime možemo manipulirati apsolutno slobodno. No čak i da to možemo, najveći problem zapravo leži u zadnjem dijelu hipoteze koji kaže da ostali uvjeti moraju biti nepromijenjeni (lat. caeteris paribus). Takvo što ne možemo nikako osigurati zato što je ekonomija dinamična i uvjeti se neprestano mijenjaju.

Sasvim je drugačije, primjerice, u fizici. Slična tvrdnja, prevedena na područje fizike, može biti testirana bez osobitih problema. Tako, na primjer, možemo bez velikih poteškoća provjeriti točnost izračuna dometa za kosi hitac i ponoviti eksperiment koliko puta želimo mijenjajući jedan parametar dok su svi ostali uvjeti nepromijenjeni.

U čemu je ta bitna razlika? Odgovor je jednostavan: fizika je podložna zakonima prirode koji su vrlo predvidivi a ekonomija svjesnom ljudskom djelovanju koje je vrlo nepredvidivo.

Alternativni pogled na ekonomiju njeguje Austrijska škola ekonomije koja smatra da u metodološkom smislu treba krenuti od čovjeka, tj. pojedinca i njegovog utjecaja na svijet. Takav stav temelji se na uvjerenju da u stvarnosti ne djeluju društva, organizacije, grupe ili institucije, već pojedinci unutar njih, a ono što percipiramo kao kolektivno djelovanje zapravo je dinamični rezultat interakcije djelovanja skupa pojedinaca (Rothbard, 1962, 2). Time postavlja ljudsko djelovanje kao ključnu točku istraživanja.

Znanost o ljudskom djelovanju naziva se prakseologija i zapravo nije isključivo vezana uz Austrijsku školu ekonomije, pa čak ni ekonomiju samu po sebi. Prakseologija može biti kategorizirana na slijedeći način (Rothbard, 1951, 945-946):

  • A. Teorija o izoliranom pojedincu (ekonomija Robinsona Crusoa)
  • B. Teorija o razmjeni (katalaksija ili ekonomija tržišta)
    • 1. Robna
    • 2. Sa sredstvom razmjene
      • a. Na neometanom tržištu
      • b. Efekti nasilne intervencije s tržištem
      • c. Efekti nasilnog ukidanja tržišta (socijalizam)
  • C. Teorija rata – nasilno djelovanje
  • D. Teorija igara (npr. Von Neumann i Morgenstern)
  • E. Nepoznato

Primarna područja od interesa za Austrijsku školu ekonomije su kategorije A i B.

Prakseologija definira ljudsko djelovanje kao svrhovito ponašanje i ono isključuje refleksne reakcije na podražaje. Ljudsko djelovanje ispunjava neku svrhu koju drugi ljudi mogu prepoznati kao takvu i interpretirati s razumijevanjem, usmjereno je k postizanju nekog subjektivnog cilja, a želja za postizanjem tog cilja predstavlja čovjekovu motivaciju. Ovo je aksiom od kojeg prakseologija polazi i cijela ekonomija je temeljena na analizi nužnih logičkih implikacija tog koncepta (Rothbard, 1962, 1-2).

Ljudsko je djelovanje je uvijek racionalno, a suprotnost ljudskom djelovanju nije “iracionalno” djelovanje, niti pasivnost (jer ona također predstavlja djelovanje), već upravo refleksno djelovanje (Mises, 1949, 20). Čovjek djeluje u skladu sa svojom motivacijom i saznanjima, pa ako netko drugi nečije ponašanje ocjenjuje kao iracionalno, to je samo zato jer ne posjeduje identičnu motivaciju i saznanja.

Ljudsko djelovanje se odvija u nekoj okolini i zahtijeva određena sredstva i vrijeme, a oni su uvijek ograničeni. Stoga je pri djelovanju nužno ekonomizirati, a to znači da će uvijek prvo biti zadovoljeni ciljevi s najvećim subjektivnim prioritetom (Rothbard, 1962, 3-6). Ovo, opet, znači da postoji ljestvica vrijednosti ciljeva, tj. njihov poredak koji je subjektivan i promjenjiv kroz vrijeme. Preferencijama nije moguće pridodati numeričku ocjenu i reći da je cilj A tri i pol puta poželjniji od cilja B, ali se može reći da cilj A ima veći prioritet od cilja B.

Sve ovo je, naravno, samo mali djelić ove predivne znanstvene discipline koja pruža jedan stvarno drugačiji i, po mom mišljenju, daleko kvalitetniji uvid u pravu prirodu ekonomije od preovladavajućeg pristupa temeljenog na agregatnim krivuljama i ekvilibriju. Nadam se da će ovaj tekst navesti ponekog blogera-namjernika koji s prakseologijom nije upoznat da se za nju zainteresira i time unaprijedi svoje razumijevanje prave prirode problema s kojima se naše društvo svakodnevno susreće.

Literatura:
1. Mises, L., “Human Action”, Ludwig von Mises Institute, Scholar’s Edition, 1998 (1949).
2. Rothbard, M., “Praxeology: Reply to Mr Schuller”, American Economic Review, 1951.
3. Rothbard, M., “Man, Economy, and State: a Treatise on Economic Principles”, Ludwig von Mises Institute, Scholar’s Edition, 2007 (1962).


%d bloggers like this: