Život pod budnim okom

Teško onome na koga država obrati svoju pozornost. To se iskustvo može usporediti samo sa užasom Froda Bagginsa kada ga u zemlji Mordor spazi budno Sauronovo oko s mračne kule Barad-Dur koje uporno traži Jedinstveni Prsten. Svatko tko u zemlji Hrvata pokušava raditi kakav posao i ima nekakve prihode, osjeća se izložen sličnom pogledu: onom fiskalnom, s mračne kule Ministarstva financija koje uporno traži osnovice za oporezivanje. Nedavno se zaustavilo na festivalskoj djelatnosti.

Žrtva se pokušava sakriti i izmigoljiti na sve načine: prigovorima da koncerti već odlaze iz Hrvatske, da ljudi nemaju novaca, da je 5 posto na nešto puno bolje od 25 posto na ništa, da ljudi na koncertima i festivalima ne kupuju samo ulaznice već su tu i noćenja i kojekakvi drugi prihodi kojih sad neće biti, da će profitirati zemlje u okruženju koje imaju puno manji PDV i tako dalje i tako dalje.

I tim se prigovorima čovjek mora složiti i oni su vrlo vjerojatno jako blizu istini. Porez je mjera koja slabi gospodarstvo i destimulira poduzetništvo. Još je gore to što će kroz koju godinu, kada nova stopa poreza oslabi ili uništi festivale i koncerte u Hrvatskoj, neki munjovoz predložiti “mjere poticaja” kako bi se da djelatnost “dodatno osnažila”.

Ono što je još veći problem, a što se u ovim prigovorima ne spominje jest činjenica da se to podjednako odnosi na svaku djelatnost a ne samo na koncerte. Zaslužuju li dakle ostale djelatnosti biti opterećene većim stopama? Zar su one manje važne? Zar i one povoljno ne utječu na ostatak gospodarstva?

Fascinantna je ta birokratska samouvjerenost (da ne velim bahatost) koja pod najrazličitijim izgovorima i objašnjenjima sebi daje za pravo neke kategorije gospodarstva i stanovništva opteretiti većim poreznim opterećenjem a druge manjim ili čak dijeliti poticaje. Zastrašujuće su te lobističko-političke igre koje se oko svega toga vrte, koje kao čopor hijena reže preko javnih medija jedni na druge oko podjele proračunskog plijena tj. lešine hrvatskog gospodarstva i individualnih sloboda. To zovemo političkim procesom, a kao rezultat toga servira nam se svježa definicija “općeg dobra”.

Ne bi li bilo bolje i poštenije cijelo gospodarstvo opteretiti podjednakim poreznim stopama i tako svima omogućiti jednake uvjete bez parcijalnog favoriziranja? Ne bi li bilo poštenije da je to opterećenje dostatno tek za financiranje ključnih funkcija države: vosjke, policije, sudstva i diplomacije, a da sve ostalo prepustimo tržištu i slobodnoj uspostavi dobrovoljnih odnosa među ljudima? Flat-tax s umjerenom stopom je dobar način za to.

Ne bismo li svi živjeli bolje bez oka na mračnoj kuli?

Oglasi

10 responses to “Život pod budnim okom

  • Simun

    “Ne bi li bilo bolje i poštenije cijelo gospodarstvo opteretiti podjednakim poreznim stopama i tako svima omogućiti jednake uvjete bez parcijalnog favoriziranja? Ne bi li bilo poštenije da je to opterećenje dostatno tek za financiranje ključnih funkcija države”

    Ključni problem je slijed tih dviju stvari. Dok god porezi nisu niski, ja nemam snage tražiti da svi plaćaju jednako ove visoke.

    • libzard

      Pa, nisam zapravo ni mislio da svi trebaju plaćati trenutno najvišu stopu. Pretpostavljam da bi se uvođenjem jedinstvene stope ona mogla i smanjiti.

      Ono što je poanta i sa čime zapravo polemiziram jest sama činjenica da postoji praksa različitog poreznog opterećivanja pojedinih gospodarskih djelatnosti, a koja osim što je nemoralna i nepoštena, ima i tu negativnu karakteristiku da ometa cjenovne signale na tržištu te gospodarstvo čini podložnijim politikantskom spletkarenju pojedinih interesnih skupina, a što opet za posljedicu ima nestabilne uvjete poslovanja gdje se zakonski uvjeti stalno mijenjaju.

      Na kraju krajeva, ako me sjećanje ne vara, kad je Škegro uvodio PDV, nije li to bila jedinstvena porezna stopa od 22%, bez iznimki?

  • Simun

    Ali i jednaka stopa za sve ometa cjenovne signale. Neke robe i usluge su osjetljivije na cijene od drugih. Ako cijena benzina skoči 22% kratkoročno će se potrošiti isto benzina, a dugoročno nešto manje ali opet dosta.

    A s druge strane mogu postojati robe/usluge kojima će 22% viša cijena uništiti potražnju. Npr recimo da je domaća perilica rublja konkurentna stranoj, ali ako joj cijena skoči 22% … možda svi pređu na strane.

    Postoje i razni tehnički termini za to (elastičnosti…) ali oni nisu bitni. Bitna je poanta, a to je: neutralnost jednake stope poreza je najobičniji mit. Jedinstvena stopa nije neutralna, neke proizvode i usluge će pogoditi više a neke manje, nekim firmama možda neće promijeniti puno a neke će uništiti.

    • Kapitalac

      Na isti način smanjenje poticaja je počelo uništavati domaće mljekare i poljoprivrednike općenito. Trebamo li stoga ponovno povećati poticaje?
      Dakle ako će se kroz poreznu politiku (progresivnu) određivati kome će se posao zakalemiti, a kome ne, onda je odabrana planska ispred tržišne ekonomije. Jedinstvena stopa jest neutralna jer svakog poreznog obveznika pogađa jednako. Mislim da je krivo kao normalnu okolnost razmatrati sadašnje stanje koje bi se za neke pogoršalo uvođenjem ravnomjerne stope. Uostalom upravo je mljekarstvo dokaz kako je masa ljudi pohrlila baviti se njime jer je država izdala svekolike garancije uspjeha, kako kroz subvencije tako i kroz cijene i otkup pa vidimo kakva je situacija danas u toj branši ali i u cijeloj ekonomiji koja se povela državnim (planskim) strategijama gospodarskog razvoja.

      • Simun

        Jedinstvena stopa je neutralna u istom smislu u kojem je teret od 50 kila neutralan na one koji ga trebaju prenijeti od mjesta A do mjesta B. Zdravom mladiću — nije problem. Ali starijima? Ženama?

        Ta vreća cementa iste težine je “jednaka” ali nije “neutralna” jer će se neki skljokati na pod nakon par koraka.

      • Kapitalac

        Mislim da si fulao nešto Šimun. Za primjer, flat tax od 10% čovjeka s primanjima 10.000 opterećuje s vrećom od 1.000, dok onog s primanjima od 2.000 opterećuje s vrećom od 200. Dakle oni ne nose jednaku vreću, već jednaku stopu poreza.

      • Simun

        OK ovo s vrećama možda nije bila rafinirana analogija :-).

        Možda bolja je ovakva: zamisli da svatko mora nositi 1 km vreću koja je 25% njegove tjelesne težine. Svejedno će nekoj babi biti teže nego mladiću.

        E ali ti misliš da je porez od 25% potpuno proporcionalan, analogan tome da netko kaže “svatko mora napraviti nešto pri čemu će potrošiti 25% svoje energije. U tom slučaju bi baba i mladić bili u jednakoj poziciji.

        Ali nije. Neke će djelatnosti jednaki PDV već i s malim postotkom ubiti, a neke neće, ove prve jer im je potražnja vrlo osjetljiva na cijene. Već sam spomenuo da benzin neće. OK perilice rublja nisu dobar primjer za one koje hoće. Ali ima ih:

        http://en.wikipedia.org/wiki/Price_elasticity_of_demand#Selected_price_elasticities

  • libzard

    Da, i jedinstvena stopa remeti tržišne signale, na kraju krajeva čini to svaki oblik oporezivanja. Poželjno bi bilo da je to ometanje što manje a idealno da ga uopće nema 🙂

    Hajd’mo pilu obrnuti s druge strane, i kad već spominješ elastičnost poreza na ponudu i potražnju, razmislimo zajedno o tome kako se donose političke odluke o pojedinim stopama? Na temelju ozbiljnih analiza utjecaja pojedine stope na tržište, koristeći se empirijskim studijama i statističkim analizama? Ili je to prije proces u kojem pojedine interesne grupacije projiciraju snagu svog utjecaja na one koji donose odluke? U kojoj mjeri osjetljivost cijena na oporezivanje i samim tim stvarni gospodarski obziri koje spominješ uopće mogu igrati ulogu u krvavoj političkoj areni?

    Svjestan sam da neki potezi vlade općenito mogu biti štetniji od drugih, ali pitam se da li pristajanjem na ideju da je vlada sposobna procijeniti koje djelatnosti treba više a koje manje oporezivati, zapravo njima dajemo mandat da to i trebaju činiti?

    Šimune, nadam se da mi nećeš zamjeriti moj, pomalo podmukli, apel na ideološku čistoću u prethodnoj rečenici 🙂

    Inače, primjer s perilicom ne vrijedi jer je PDV neutralan na domaću i uvoznu robu, a benzin je opterećen trošarinama od skoro 50%. Pitanje koje mi se vrti po mozgu je slijedeće: bi li upola manja cijena goriva (s prebacivanjem opterećenja na druge oblike oporezivanja) imala pozitivan utjecaj na gospodarstvo? Odgovor: nemam pojma, a prilično sam siguran da ne zna ni nitko drugi.

    • Simun

      Pa ja se ne zalažem za to da Vlada uvodi diferencirane stope, nego tvrdim da imam razumijevanja za one koji izbjegavaju plaćati porez 🙂

      A niža cijena goriva bi imala itekako pozitivan utjecaj na gospodarstvo! Ne bi se vjerojatno potrošilo puno više goriva, ali ljudima bi ostalo više novca u džepu i on bi umjesto u državnu redistribuciju otišao na privatnu potrošnju, štednju i ulaganja. Sigurno pozitivan utjecaj.

      • libzard

        I ja imam potpuno razumijevanje za sve one koji izbjegavaju plaćati porez, na kraju krajeva dobar dio novaca koji stignu u proračun potroši se na našu štetu – na zabrane i kontrole koje te zabrane sprovode, te na štetnu redistribuciju.

        Ono što želim reći jest to da jedinstvena stopa smanjuje mogućnost manipulacije u gospodarstvu – nekoliko gumbića manje na vladinoj kontrolnoj ploči. A to je samo po sebi pozitivno.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: