O moralnosti većinskog odlučivanja

Ovaj tekst objavio sam 04.12.2012 na http://www.pollitika.com (link http://pollitika.com/o-moralnosti-vecinskog-odlucivanja) i ovdje ga prenosim u cijelosti:

Ljudi su željni demokracije, željni su direktnijeg sudjelovanja u vlasti. Suočeni s bahatim vlastodršcima koji donose odluke koje nisu u skladu sa željama i interesima svekolikog pučanstva žele preuzeti stvari u svoje ruke i o stvarima odlučivati referendumski. Jer, na kraju krajeva, tko može bolje procijeniti narodni interes od naroda samog…

Što ne valja u gornjoj slici?

Na prvu loptu, ako usporedimo direktnu demokraciju sa predstavničkom demokracijom (a pogotovo sa tzv. prosvijećenim apsolutizmom), ona definitivno ima svojih prednosti. Ako većina ljudi želi neki zakon, ta će odluka tada biti i sprovedena. U predstavničkoj demokraciji to ne ide tako.

S druge pak strane, stavimo cijelu priču u kontekst državnog proračuna.

Jeste li protiv rezanja plaća u javnom sektoru? Naravno, jadni ljudi.
Jeste li za izgradnju Pelješkog mosta? Da, ne možemo biti nepovezani.
Jeste li za pozamašne poticaje gospodarstvu? Naravno. Tko bi normalan radio bez poticaja.
Jeste li za povećanje proračunskih sredstava za besplatno zdravstvo i školstvo? Naravski. To su tekovine civilizacije.
Jeste li za povećanje poreza bogatima i bankama? Naravno. Ožeži po njima.
Jeste li za povećanje PDV-a? Ni slučajno. Dolje porezi.
Jeste li za financiranje deficita prodajom državne imovine? Nikada. Ni zrno žita okupatoru.
Jeste li za malo inflacije? Jok, Paša, jok.

Odgovori na ova pitanja su hipotetski i možete se s mojom procjenom ne slagati, ali ja sam uvjeren da bi bili otprilike ovakvi, u većem ili manjem, ali većinskom postotku.

Kako bi izgledao proračun i koliki bi bio proračunski deficit strah me i razmišljati, a kad bi isplate plaća, socijale i subvencija iz proračuna počeo kasniti – to bi vjerojatno izazvalo novu pobunu.

No, pustimo se toga. Ne raspravljamo o efikasnosti i izvedivosti već o moralu.

Što ne valja s tim da većina odlučuje?

Zamislimo slijedeći primjer. Deset ljudi se sprema ući u dućan. Od toga sedmoro želi kupiti kruh i mlijeko, a troje želi kupiti burek i vrhnje. Glasanje. Većinska demokracija na djelu. Nema izbornih prevara, lažnih obećanja, napuhanih biračkih spiskova i drugih čudesa izborne demokracije. Rezulat očekivan: 70% ljudi je glasovalo za kruh i mlijeko. Sedmoro ljudi iz dućana izlazi sretno a troje nesretno.

To je većinska demokracija. Puko preglasavanje.

Pri tome uopće ne želim sugerirati da je predstavnička demokracija bolja. Ili prosvijećeni apsolutizam Dragog Vođe. Ali ne mogu se oteti dojmu da je ipak nemoralna, jer je većina silom natjerala manjinu na kupovinu kruha i mlijeka iako su ovi zapravo željeli burek.

Primjer nije uzet iz realnog života slažem se, još uvijek nam je dozvoljeno novac u dućanu trošiti po volji, ali politički se procesi bave upravo ovakvim stvarima. Određuju na što ćete morati potrošiti svoj novac. Sanacija brodogradilišta? Javno zdravstvo? Subvencije proizvođačima pšenice? Investicijski ciklus? Spisak je dugačak i radi se o velikoj količini novaca. Zar ne bi bilo moralno i pošteno da ono troje ljudi za svoj novac može kupiti ono što želi, a ne ono što ga je većina natjerala?

Postoji takav mehanizam uređivanja društvenih odnosa temeljen na slobodnom izboru pojedinca a zove se tržište. Zli jezici će reći da to ne znači da će ovo troje ljubitelja imati novaca za burek, ali budimo realni: lakše je zaraditi novce za burek nego nagovoriti ovu sedmoricu da odustanu od nametanja kruha i mlijeka. Tržišne mehanizme, nažalost, nije moguće primijeniti na sve odnose u društvu, ali mislim da ih treba primijeniti gdje je god moguće. Samo tako se možemo primaknuti pravednijem i moralnijem društvu.

Slažete se ili mislite da je preglasavanje baš fora?

Oglasi

Comments are disabled.

%d bloggers like this: