Socijalna narkomanija

Ovaj tekst napisao sam 26.03.2012 na http://www.pollitika.com (link http://pollitika.com/socijalna-narkomanija ). Kako namjeravam dnevnike objavljene tamo objavljivati i na ovom blogu, prenosim ga u cijelosti:

Postoji određena sličnost između efekta koje kriminalne organizacije koje trguju narkoticima i onoga što država čini svojim sustavom socijalne pomoći fizičkim i pravnim osobama. I dok su posljedice djelatnosti narko-kriminala dobro poznate i oko njihovog štetnog djelovanja više-manje postoji društveno suglasje, čini se da to s “državom blagostanja” nije slučaj.

Većina ljudi će, bez puno promišljanja, reći da nema ništa loše u tome da društvo pomaže ugroženim pojedincima i obiteljima, a svakako je pozitivan korak pokušati unaprijediti gospodarstvo poticanjem nekih grana gospodarstva na opću korist cijele zajednice.

To idealizirano gledište sadrži cijeli niz problema.

Prirodna je i pozitivna želja pomoći nekome tko je u nevolji i čin pomoći stvara u čovjeku pozitivan osjećaj. Ali to treba činiti vlastitim novcem, treba odvojiti od svojih prihoda i dati drugima. No, u “državama blagostanja” popularno je to činiti javnim novcem. S aspekta političkih elita taj novac prikupljen u ime ugroženih skupina, pruža cijeli niz mogućnosti za nenamjenska trošenja. Osim direktne krađe, omogućuje i stvaranje posebnih zaštićenih kategorija stanovništva koje primaju novac iz proračuna iako po nikakvim normalnim kriterijima ne spadaju u ugrožene skupine. Takve skupine postaju direktno financijski ovisne o politici i predstavljaju vrlo pouzdano biračko tijelo. Naravno, kao što je i za očekivati, politika na sva usta hvali takav model jer od njega ima velike koristi i odriče ga se jedino onda kad zaista nema drugog izlaza.

Još je gora situacija sa firmama na socijalnoj pomoći: pomoć raznim javnim poduzećima koja proizvode gubitke ali se eto čuvaju radna mjesta, poticajima onim granama gospodarstva koja su toliko neperspektivna da samostalno ne mogu opstati – jednom riječju bolesnicima gospodarstva koji po zdravoj logici ne bi smjeli poslovati. Svaka kuna takve socijale za uzeta je zdravim dijelovima gospodarstva koji zbog visoke porezne opterećenosti i otvoreno neprijateljske zakonske regulative svakodnevno propadaju.

S vremenom socijalna se prava gomilaju i rastu, a politika poput dilera povećava svoju moć nad ovisnima.

I sve je u redu dok se država može dodatno zaduživati pumpajući tako socijalni balon, ali sada kad je zabava završena i popijeno i pojedeno treba platiti, nastaju problemi ravni krizi prilikom liječenja ovisnosti o drogama. Sada se socijalna narkomanija prikazuje u pravom svjetlu.

Sada kada proračun objektivno treba smanjiti, čini se da nema puno prostora za rezanje socijalnih “prava” pojedincima i poslovnim subjektima. Svako takvo rezanje uistinu životno ugrožava one koji su primali pomoć. Gospodarstvenik koji je digao kredite na ime poticaja za posao koji nema ekonomsku opravdanost u jednako je teškoj situaciji kao i obitelj kojoj se smanjuje socijalno-mirovinski prihod.

I što sad, da li nastaviti s tom bolesnom praksom ili je jednostavno presjeći?

Oglasi

One response to “Socijalna narkomanija

%d bloggers like this: