Populizmom protiv siromaštva: 1:99

Ovaj tekst objavio sam 07.05.2012 na http://www.pollitika.com (link http://pollitika.com/populizmom-protiv-siromastva-199 ) i ovdje ga prenosim u cijelosti:

Parola 1:99 postala je neobično popularna u ovom svijetu potresenom ekonomskom krizom. Bacaju se teze o okradenom narodu, vade se iz naftalina jeftine marksističke teze o eksploataciji radničke klase od strane zlih kapitalista. Posebno je zanimljiva teza da je cijeli sustav “antibiološki” (o čemu se pisalo na pollitika.com) koji izvor ima u marksističkoj tezi da plaće u kapitalističkom sustavu uvijek završavaju na razini pukog preživljavanja radništva, iako i malo dijete može vidjeti da to nije istina.

Tvrdnja da su jedni siromašni zato što su drugi bogati samo demonstrira temeljito nepoznavanje ekonomije i društvenih odnosa općenito: onih 1% otvaraju nova radna mjesta! Malo njih se, naime, bunilo u dobrim vremenima, recimo negdje 2006 – kako u SAD tako i u Hrvatskoj. Sve je bilo super, bilo je kredita, gradilo se, vladajuća stranka kupovala birače novim “pravima” koji su se financirali iz poreza i kredita … milina jedna. A kad dođe kriza svi se odjednom sjete bogataša i eksploatacije. Izgleda kao da su sve nas zločesti bogataši dočekali iz zasjede i temeljito nas opelješili i tako doveli u krizu.

Svjestan sam da ću zbog ovog teksta dospjeti na stup srama i biti gađan marksistički crvenim rajčicama – ali što se može 🙂

Jedan hrabar čovjek uzeo je video kameru, ploču s natpisom “Ja sam 1%, razgovarajmo.” i otišao ravno među prosvjednike Occupy Wall Street. Riječ je o Peteru Schiffu – sinu staroga Schiffa. E sad ovo “sinu staroga Schiffa” nisam rekao samo štosa radi – njegov otac Irwin Schiff je poznati ekonomski ekspert koji trenutno robija u SAD zbog tvrdnje da država nema zakonsko pravo ubiranja poreza na osobni dohodak (naravno, odbio je platiti porez na toj osnovi)- velik čovjek, ekonomist i borac za ljudska prava. Njegov sin Peter također je financijski ekspert i poduzetnik. Njegov susret sa prosvjednicima možete pogledati na youtubeu.

http://www.youtube.com/watch?v=ahMGoB01qiA

Video nije kratak, 1h i 48m, ali vrlo je zanimljivo gledati na koji način argumentima razbija fanatizam prosvjednika i objašnjava im da imaju pravo biti nezadovoljni, ali da demonstriraju na krivom mjestu, te da kapitalizam nije uzrok njihovih problema, već rješenje kojem treba težiti. Veliku sablazan među njima izaziva tvrdnjom da je New Deal pogoršao krizu iz 30-tih, što je jedna od socijalističkih svetinja.

Inače, Peter Schiff autor je brojnih knjiga, predavač i čest gost na televizijskim i radio emisijama. Posebno je poznat po tome što je još 2006 predvidio izbijanje velike krize. Naravno, vremena su bila dobra i zbog toga je često bio ismijavan od onih socijalista koje danas popularno zovu neoliberalima. Ti isti mu danas licemjerno predbacuju da je pogrešno predvidio veliku inflaciju dolara, hladno zanemarujući činjenicu da oni nisu predvidjeli apsolutno ništa.

Predlažem slijedeći link govora koji je održao pred hipotekarnim bankarima 2006 gdje detaljno objašnjava uzroke i posljedice nadolazeće krize. Osim inflacije, sve se drugo odvilo baš onako kao što je i rekao. Video traje 1h i 12m ali vrijedi svake sekunde.

http://www.youtube.com/watch?v=jj8rMwdQf6k

Dat ću još jedan link sa desetminutnim videom u kojem se Peter Schiff na televiziji suprotstavlja “pametnjakovićima” iz socijalističkog tabora i biva bukvalno ismijavan zbog svojih istinitih predviđanja:

http://www.youtube.com/watch?v=zz_yw0kq3MM

Dosta linkova. Dakle, uzrok ekonomskih kriza su financijski baloni koji nastaju kako zbog državnog intervencionizma, tako i zbog jeftinih kredita koje uzimaju države, korporacije i pojedinci. Kriza 1929 nastala je zbog masovnog dizanja kredita za kupovinu dionica (očekivao se njihov vječni rast), a ova današnja svjetska kriza nastala je zbog državne stimulacije jeftinih kredita za špekulativnu kupovinu nekretnina, te kasnijeg (nakon pucanja balona s nekretninama) sprječavanja propadanja banaka i drugih korporacija, što je samo pogoršalo krizu. Drugim riječima, da se država ne miješa i ne nastoji popraviti stvari i spriječiti propast ekonomskih bolesnika – krize bi bile blage i kratkotrajne. Rješenje ne treba tražiti u još više državnog intervencionizma, već upravo u obrnutom smjeru: politiku treba maknuti iz ekonomije.

Na kraju krajeva, zar vam nije neobično da su u ovih nekoliko godina krize državni dugovi glavna tema?

A kakvo rješenje nude zagovornici 1:99? Nikakvo. Oporezivanje bogatih (i svih ostalih) može samo još pogoršati stvari jer izbija kapital iz ruku onih koji jedini mogu otvarati nova radna mjesta i smješta ga u ruke političara koji s njim neće napraviti baš ništa dobroga. Zaključak je da Occupy Wall Street prosvjednici prosvjeduju na potpuno krivom mjestu. Vladino miješanje u ekonomiju generator je i katalizator kriza, kako u svijetu tako i kod nas. Argentinci se vesele nacionalizaciji naftne kompanije, kao da će im to donijeti nešto dobro. Na stranu to što je svaka nacionalizacija obična krađa, ali obični Argentinci još ne shvaćaju da svaka nacionalizacija sa sobom donosi borbu politike za unosne fotelje, a da o novcima koje će im uzeti za “restrukturiranje” da i ne govorimo. Argentinski političari su jedini koji se imaju razloga smješkati.

No da se vratimo na SAD i jednu vrlo veliku razliku između njih i nas a koju su domaći pobornici 1:99 skloni zanemarivati: lobiranje je u SAD zaista ozbiljan problem. Problem je kada korporacije izlobiraju donošenje zakona u svoju korist. U SAD biznis određuje tko će se baviti politikom. U Hrvatskoj je obrnuto. U Hrvatskoj nema lobiranja. U Hrvatskoj politika određuje tko će se i kako baviti biznisom. Nije li još ranih devedesetih politički odlučeno kojih dvjesto obitelji će se obogatiti? U Hrvatskoj nije problem nikakav 1:99 nego 1:1.19!

Pa sad vi meni na kraju recite: da li je rješenje u nacionalizaciji i uzimanju bogatima ili treba spriječiti političare da se petljaju u ekonomiju?

 

 

Oglasi

One response to “Populizmom protiv siromaštva: 1:99

%d bloggers like this: