Hrvatski let 961

Ovaj tekst objavio sam 17.04.2012 na http://www.pollitika.com (link http://pollitika.com/hrvatski-let-961 ) i ovdje ga prenosim u cijelosti:

Nedavno sam gledao jednu zanimljivu dokumentarnu emisiju – analize zrakoplovnih nesreća ili tako nešto. Tema je bila analiza zrakoplovne nesreće leta 961 etiopske zrakoplovne kompanije koja se odigrala 1996 godine. Uzrok nesreće bila je otmica aviona koja je rezulturala njegovim rušenjem u ocean blizu Comoros otočja negdje između Afrike i Madagaskara.

Više o samoj nesreći možete naći na ovom članku wikipedije: http://en.wikipedia.org/wiki/Ethiopian_Airlines_Flight_961

E sad, zašto je ta zrakoplovna nesreća/otmica toliko zanimljiva?

Pa, u emisiji je svjedočio pilot aviona koji je živopisno prepričao svoj razgovor s otmičarima. Ukratko, situacija je slijedeća: avion leti za Nairobi, ima goriva za cca 3h leta. Otmičari traže da avion leti za Australiju što iznosi cca 10h leta. Pilot pokušava objasniti otmičarima da nema dovoljno goriva i da će se srušiti u ocean, ali ovi ne slušaju. Pokazuju pilotu nekakvu brošuru gdje piše da taj model aviona može letjeti 11h što je po njima dovoljno do Australije. Rezultat: 125 od 175 ljudi je poginulo.

Ono što me najviše fasciniralo je to odbijanje otmičara da pogledaju istini u oči: činjenici da nemaju dovoljno goriva i da će se srušiti. Oni su čitali svoju brošuru, imaju svoj cilj i stvarno stanje stvari ih ne zanima. Frustracija, očaj i strah pilota bili su golemi…

Točno znam kako se osjećao taj pilot. I sam se tako osjećam kad diskutiram sa socijalistima svih boja, oblika i naziva, koji isto tako ne žele pogledati istini u oči. Prima me ista ona frustracija jer ti isti uporno zagovaraju ideje o zajedničkim vlasništvima, štetnosti tržišta, potrebi državne regulacije i sličnim stvarima. Obuzima me isti taj očaj kad ljudi ne vide povezanost između minimalne plaće i nezaposlenosti mladih, kad mašu marskističkim brošurama i 1:99 parolama. A strah…

Ali moj strah je s razlogom još i veći. Naime, u ovom našem hrvatskom letu 961 i pilot i otmičari su isti, veselo pjevaju pjesme o Australiji i uopće ne gledaju pokazivač goriva. I putnici pjevaju zajedno s njima. Tek poneki nestretni putnik poput mene s užasom gleda ocean…

Avion sad već gubi visinu… nema više novaca za poticaje, restrukturiranja i silna prava, realna ekonomija grca u smrtnom hropcu … stjuardese govore putnicima neka i oni malo mašu rukama – pošteno je da svi jednako podnesu teret krize … a u kokpitu svađa da li treba ići u Australiju, ili bi bilo bolje svratiti do Japana … pokazivač goriva i dalje nitko ne gleda …

AAAAAAaaaaaaa… [BUĆ]

Oglasi

Comments are disabled.

%d bloggers like this: